Scolaris Content Display Scolaris Content Display

18F PET s florbetapirom u ranoj dijagnostici Alzheimerove demencije i drugih demencija u osoba s umjerenim kognitivnim oštećenjem (MCI)

Abstract

Background

18F‐florbetapir uptake by brain tissue measured by positron emission tomography (PET) is accepted by regulatory agencies like the Food and Drug Administration (FDA) and the European Medicine Agencies (EMA) for assessing amyloid load in people with dementia. Its added value is mainly demonstrated by excluding Alzheimer's pathology in an established dementia diagnosis. However, the National Institute on Aging and Alzheimer's Association (NIA‐AA) revised the diagnostic criteria for Alzheimer's disease and confidence in the diagnosis of mild cognitive impairment (MCI) due to Alzheimer's disease may be increased when using amyloid biomarkers tests like 18F‐florbetapir. These tests, added to the MCI core clinical criteria, might increase the diagnostic test accuracy (DTA) of a testing strategy. However, the DTA of 18F‐florbetapir to predict the progression from MCI to Alzheimer’s disease dementia (ADD) or other dementias has not yet been systematically evaluated.

Objectives

To determine the DTA of the 18F‐florbetapir PET scan for detecting people with MCI at time of performing the test who will clinically progress to ADD, other forms of dementia (non‐ADD), or any form of dementia at follow‐up.

Search methods

This review is current to May 2017. We searched MEDLINE (OvidSP), Embase (OvidSP), PsycINFO (OvidSP), BIOSIS Citation Index (Thomson Reuters Web of Science), Web of Science Core Collection, including the Science Citation Index (Thomson Reuters Web of Science) and the Conference Proceedings Citation Index (Thomson Reuters Web of Science), LILACS (BIREME), CINAHL (EBSCOhost), ClinicalTrials.gov (https://clinicaltrials.gov), and the World Health Organization International Clinical Trials Registry Platform (WHO ICTRP) (http://www.who.int/ictrp/search/en/). We also searched ALOIS, the Cochrane Dementia & Cognitive Improvement Group’s specialised register of dementia studies (http://www.medicine.ox.ac.uk/alois/). We checked the reference lists of any relevant studies and systematic reviews, and performed citation tracking using the Science Citation Index to identify any additional relevant studies. No language or date restrictions were applied to the electronic searches.

Selection criteria

We included studies that had prospectively defined cohorts with any accepted definition of MCI at time of performing the test and the use of 18F‐florbetapir scan to evaluate the DTA of the progression from MCI to ADD or other forms of dementia. In addition, we only selected studies that applied a reference standard for Alzheimer’s dementia diagnosis, for example, National Institute of Neurological and Communicative Disorders and Stroke and the Alzheimer’s Disease and Related Disorders Association (NINCDS‐ADRDA) or Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders‐IV (DSM‐IV) criteria.

Data collection and analysis

We screened all titles and abstracts identified in electronic‐database searches. Two review authors independently selected studies for inclusion and extracted data to create two‐by‐two tables, showing the binary test results cross‐classified with the binary reference standard. We used these data to calculate sensitivities, specificities, and their 95% confidence intervals. Two independent assessors performed quality assessment using the QUADAS‐2 tool plus some additional items to assess the methodological quality of the included studies.

Main results

We included three studies, two of which evaluated the progression from MCI to ADD, and one evaluated the progression from MCI to any form of dementia.

Progression from MCI to ADD was evaluated in 448 participants. The studies reported data on 401 participants with 1.6 years of follow‐up and in 47 participants with three years of follow‐up. Sixty‐one (15.2%) participants converted at 1.6 years follow‐up; nine (19.1%) participants converted at three years of follow‐up.

Progression from MCI to any form of dementia was evaluated in five participants with 1.5 years of follow‐up, with three (60%) participants converting to any form of dementia.

There were concerns regarding applicability in the reference standard in all three studies. Regarding the domain of flow and timing, two studies were considered at high risk of bias.

MCI to ADD;

Progression from MCI to ADD in those with a follow‐up between two to less than four years had a sensitivity of 67% (95% CI 30 to 93) and a specificity of 71% (95% CI 54 to 85) by visual assessment (n = 47, 1 study).

Progression from MCI to ADD in those with a follow‐up between one to less than two years had a sensitivity of 89% (95% CI 78 to 95) and a specificity of 58% (95% CI 53 to 64) by visual assessment, and a sensitivity of 87% (95% CI 76 to 94) and a specificity of 51% (95% CI 45 to 56) by quantitative assessment by the standardised uptake value ratio (SUVR)(n = 401, 1 study).

MCI to any form of dementia;

Progression from MCI to any form of dementia in those with a follow‐up between one to less than two years had a sensitivity of 67% (95% CI 9 to 99) and a specificity of 50% (95% CI 1 to 99) by visual assessment (n = 5, 1 study).

MCI to any other forms of dementia (non‐ADD);

There was no information regarding the progression from MCI to any other form of dementia (non‐ADD).

Authors' conclusions

Although sensitivity was good in one included study, considering the poor specificity and the limited data available in the literature, we cannot recommend routine use of 18F‐florbetapir PET in clinical practice to predict the progression from MCI to ADD.

Because of the poor sensitivity and specificity, limited number of included participants, and the limited data available in the literature, we cannot recommend its routine use in clinical practice to predict the progression from MCI to any form of dementia.

Because of the high financial costs of 18F‐florbetapir, clearly demonstrating the DTA and standardising the process of this modality are important prior to its wider use.

PICO

Population
Intervention
Comparison
Outcome

El uso y la enseñanza del modelo PICO están muy extendidos en el ámbito de la atención sanitaria basada en la evidencia para formular preguntas y estrategias de búsqueda y para caracterizar estudios o metanálisis clínicos. PICO son las siglas en inglés de cuatro posibles componentes de una pregunta de investigación: paciente, población o problema; intervención; comparación; desenlace (outcome).

Para saber más sobre el uso del modelo PICO, puede consultar el Manual Cochrane.

Plain language summary

18F PET snimanje s florbetapirom u ranoj dijagnostici Alzheimerove demencije i drugih demencija u osoba s umjerenim kognitivnim oštećenjem

Istraživačko pitanje: Pomaže li korištenje 18F PET snimanja s florbetapirom u predviđanju napredovanja prema Alzheimerovoj demenciji i drugim demencijama u osoba s umjerenim kognitivnim oštećenjem?

Dosadašnje spoznaje

U sljedećih se nekoliko desetljeća zbog starenja stanovništva očekuje dramatičan porast oboljelih od demencija. Poželjno je dijagnosticiranje demencija u ranim fazama, ali još uvijek ne postoji široko prihvaćeni dogovor oko najboljeg pristupa za rano otkrivanje te bolesti. Za procjenu osoba sa slabim pamćenjem ili kognitivnim oštećenjem koriste se razni testovi koje provode zdravstveni radnici i koji zahtijevaju samo olovku i papir. Još uvijek ostaje nejasno da li korištenje specifičnih PET snimanja koja detektiraju amiloid ‐ jedan od glavnih obilježja Alzheimerove bolesti ‐ pomaže u predviđanju napredovanja umjerenih kognitivnih poremećaja prema Alzheimerovoj bolesti ili drugim oblicima demencija. S obzirom da su navedeni testovi skupi, važno je da imaju dodatne prednosti.

Cilj

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature je procijeniti učinkovitost PET snimanja s 18F‐florbetapirom u prepoznavanju osoba s umjerenim kognitivnim oštećenjem koje s vremenom klinički napreduju prema Alzheimerovoj demenciji ili drugim oblicima demencije.

Značajke studija

Dokazi se odnose na literaturu dostupnu do svibnja 2017. godine. Pronađene su tri studije koje su uključile ukupno 453 sudionika s umjerenim kognitivnim oštećenjem. Dvije su studije procijenjivale napredovanje umjerenog kognitivnog oštećenja prema Alzhemireovoj demenciji, dok je jedna studija procjenjivala napredovanje iz umjerenog kognitivnog oštećenja prema bilo kojem obliku demencije.

Jedna od prve dvije navedene studije imala je 401 sudionika uz praćenje od 1,6 godina i prosječnu dob sudionika od 72 godine. Druga studija imala je 47 sudionika uz praćenja od 3 godine i prosječnu dob sudionika od 72 godine.

Zadnja studija, koja je pručavala napredovanje kognitivnog oštećenja prema bilo kojem obliku demencije, uključila je 5 sudionika starijih od 90 godina.

Dvije su studije financirali proizvođači testa.

Kvaliteta dokaza

Glavno ograničenje ove studije je činjenica da se temelji na samo tri studije s nedovoljno informacija o procesu odabira sudionika, kao i bez saznanja o tome da li su se rezultati snimanja procjenjivali neovisno o završnoj dijagnozi. Također, postoji veliki rizik od pristranosti u studijama s obzirom na mogući sukob interesa.

Ključni rezultati

U ovom preglednom članku pronašli smo sljedeće rezultate na temelju tri istraživanja.

U praćenju od 1,6 godina, koristeći vizualnu procjenu, snimanja su točno klasificirala 89% sudionika istraživanja koji su napredovali prema Alzheimerovoj demenciji, ali samo 58% sudionika koji nisu napredovali prema Alzheimerovoj demenciji. To znači da se u grupi od 100 ljudi s umjerenim kognitivnim oštećenjem, od kojih će se kod 15% razviti Alzeheimerova demencija, može očekivati da će se kod 13 od 15 osoba uočiti pozitivan rezultat, dok će se kod preostale 2 osobe uočiti lažno negativan rezultat. Također, kod osoba kod koji se neće razviti Alzheimerova demencija uočiti će se negativan rezultat u 49 slučajeva, dok će se kod 36 osoba uočiti lažno pozitivan rezultat.

U studiji koja je pratila ljude tri godine i koja je koristila vizualnu procjenu, snimanja su točno prepoznala 67% osoba kod kojih se razvila Alzheimerova demencija i 71% osoba kod kojih se nije razvila Alzheimerova demencija. To znači da u skupini od 100 osoba koje imaju umjereno kognitivno oštećenje, od čega će 19 osoba razviti Alzheimerovu demenciju, možemo očekivati pozitivan rezultat snimanja kod 13 osoba i lažno negativan rezultat snimanja kod 6 osoba. Nadalje, 58 od 81 sudionika kojih se neće razviti Alzheimerova demencija imat će lažno negativan rezultat, dok će 23 osobe kod kojih se neće razviti Alzheimerova demencija imati lažno pozitivan rezultat. Mali broj sudionika koji su procijenjeni nakon tri godine umanjio je naše povjerenje u navedene procjene točnosti.

Vezano uz razvoj drugih oblika demencije, iznimno mali broj sudionika značio je da nismo bili u mogućnosti donijeti valjane procjene točnosti.

Temeljem zasad dostupnih podataka, možemo zaključiti da se PET snimanje s 18F‐florbetapirom ne može preporučiti za rutinsko korištenje u kliničkoj praksi za predviđanje napredovanja umjerenog kognitivnog oštećenja u Alzheimerovu ili bilo koju drugu demenciju. Potrebno je više studija kako bi se dokazala njegova učinkovitost.