Molitvena nakana za ozdravljenje od bolesti
Abstract
Background
Prayer is amongst the oldest and most widespread interventions used with the intention of alleviating illness and promoting good health. Given the significance of this response to illness for a large proportion of the world's population, there has been considerable interest in recent years in measuring the efficacy of intercessory prayer for the alleviation of ill health in a scientifically rigorous fashion. The question of whether this may contribute towards proving or disproving the existence of God is a philosophical question lying outside the scope of this review of the effects of prayer. This revised version of the review has been prepared in response to feedback and to reflect new methods in the conduct and presentation of Cochrane reviews.
Objectives
To review the effects of intercessory prayer as an additional intervention for people with health problems already receiving routine health care.
Search methods
We systematically searched ten relevant databases including MEDLINE and EMBASE (June 2007).
Selection criteria
We included any randomised trial comparing personal, focused, committed and organised intercessory prayer with those interceding holding some belief that they are praying to God or a god versus any other intervention. This prayer could be offered on behalf of anyone with health problems.
Data collection and analysis
We extracted data independently and analysed it on an intention to treat basis, where possible. We calculated, for binary data, the fixed‐effect relative risk (RR), their 95% confidence intervals (CI).
Main results
Ten studies are included in this review (7646 patients). For the comparison of intercessory prayer plus standard care versus standard care alone, overall there was no clear effect of intercessory prayer on death (5 RCTs, n=3389, random‐effects RR 1.00 CI 0.74 to1.36). For general clinical state there was also no significant difference between groups (5 RCTs, n=2705, RR intermediate or bad outcome 0.98 CI 0.86 to 1.11). Four studies found no effect for re‐admission to Coronary Care Unit (4 RCTs, n=2644, RR 1.00 CI 0.77 to 1.30).Two other trials found intercessory prayer had no effect on re‐hospitalisation (2 RCTs, n=1155, RR 0.93 CI 0.71 to 1.22).
Authors' conclusions
These findings are equivocal and, although some of the results of individual studies suggest a positive effect of intercessory prayer, the majority do not and the evidence does not support a recommendation either in favour or against the use of intercessory prayer. We are not convinced that further trials of this intervention should be undertaken and would prefer to see any resources available for such a trial used to investigate other questions in health care.
PICO
Plain language summary
Molitvena nakana za ozdravljenje od bolesti
Molitvena nakana jedna je od najstarijih i najčešćih intervencija koje se koriste s ciljem ublažavanja bolesti i održavanja dobrog zdravlja. Prakticira se u mnogim vjerama, a uključuje osobu ili skupinu koja odvoji vrijeme kako bi se obratila Bogu (ili bogu) u ime druge osobe kojoj je na neki način potrebna pomoć. Cochrane sustavni pregled literature istražio je ima li kakve razlike u ishodima ljudi u čije ime se netko moli dok se oporavljaju od bolesti ili operacije, i onih u čije ime se ne radi takav postupak. Obje skupine ljudi u analiziranim istraživanjima i dalje su primale uobičajene terapije za svoje bolesti. Autori sustavnog pregleda pronašli su 10 randomiziranih kontroliranih ispitivanja s ukupno 7807 ispitanika. Većina tih istraživanja usporedila je molitvu (da netko ozdravi) u kombinaciji s uobičajenom terapijom s uobičajenom terapijom bez molitve. U jednom istraživanju uključene su dvije molitvene skupine, u kojoj su se usporedili ispitanici koji su znali da se netko za njih moli s onima koji nisu. U drugom istraživanju molitva je bila retroaktivna, jer su randomizirani ispitanici mjesec dana do 6 godina nakon što su bili primljeni u bolnicu. U svakom od analiziranih istraživanja uključeni su ljudi s različitim bolestima, uključujući leukemiju, srčane bolesti, infekcije krvi, alkoholizam i psihološke ili reumatske bolesti. U jednom istraživanju ispitanici su procijenjeni temeljem visokog ili niskog rizika od smrti i svrstani u odgovarajuću skupinu.
Analiza svih rezultata pokazuje da nije bilo značajne razlike u oporavku od bolesti ili smrti između onih za koje se netko molio i onih za koje nije. U istraživanjima koja su mjerila poslijeoperacijske ili druge komplikacije, neodređene i loše ishode ili broj ponovnih primitaka u bolnicu nisu utvrđene značajne razlike između skupina. U istraživanju koje je napravilo razliku između visokog ili niskog rizika od smrti, ljudi koji su imali visok rizik od smrti imali su značajno veću vjerojatnost preživljenja ako se za njih netko molio. Specifične komplikacije (zastoj srca, veliki kirurški zahvat prije otpusta, potreba za ugradnjom katetera za praćenje rada srca) bile su značajno češće u skupini koja nije primala molitvu. Kad se usporede ispitanici koji su znali da se za njih netko moli i oni koji to nisu znali, manje poslijoperacijskih komplikacija je utvrđeno u onih koji nisu znali da se za njih netko moli.
Autori zaključuju da se, zbog različitih ograničenja pronađenih u analiziranim istraživanjima (kao što su nejasan postupak nasumičnog razvrstavanja ispitanika u skupine i prijavljivanje brojnih različitih ishoda i bolesti), jedino može reži da molitvena nakana nije ni značajno korisna ni značajno štetna za bolesne osobe. Za donošenje čvrstih zaključaka potrebna su nova istraživanja koja će biti bolje osmišljena i prikazana.
